Tužna obljetnica u Dalj Planini

20

Na mađarske žrtve Domovinskog rata u Dalj Planini, svakog studenog održi se prisjećanje svetom misom i polaganjem vijenaca. Prije 31 godinu srpske dobrovoljne formacije ubile su 31 civila.

U nedjelju upaljena svijeća u katoličkoj crkvi u Dalj Planini ne označava samo početak adventskog razdoblja, već gori i za ubijene žrtve prije 31 godinu. Komemoracija je, već tradicionalno, počela dvojezičnom misom.

Na ovaj dan, mještani Dalj Planine, prisjete se tragičnih događanja i čine sve kako nikada ne bi palo u zaborav sve ono što se ovdje dogodilo prije tri desetljeća.

Nakon što su tzv. Jugoslavenska narodna armija i srpske dobrovoljne formacije zauzele Erdut, svo hrvatsko, mađarsko i drugo ne srpsko stanovništvo su ili otjerali ili ubili. U njihove prazne kuće uselili su se Srbi.

Od studenoga 1991. pa sve do veljače 1992. godine, uslijedio je niz brutalnih ubojstava, ubijeno je ukupno 37 civila. Arkanove jedinice i formacije mjesnih Srba su 09. studenog 1991. godine skupile 12 hrvatskih i mađarskih osoba iz Erduta, Dalj Planine i Erdut planine, te ih odveli u, takozvani ispitni centar u Erdutu, gdje su slijedeći dan pobili svih 12 osoba. Osam od dvanaest žrtava pronašli su u slavonskom selu Ćelije, jednoga u njivama Dalj Planine, a troje pak u jednom bunaru u Borovu. Nekoliko dana kasnije, uhitili su i ubili još troje civila, od kojih je jedan bio rođak Mađara ubijenih prije nekoliko dana i usudio se raspitivati o sudbini odvedenih ljudi. U prosincu su, dalje uhitili i ubili još nekoliko osoba. Brutalna ubojstva se nastavljaju još i u veljači 1992. godine. Mariju Senaši, rođenu 1937. godine, uhitili su 03. srpnja i ona se raspitivala šta se dogodilo s njenom obitelji. I nju su ubili, kasnije su njeno tijelo pronašli na dnu jednog napuštenog bunara u Dalj Planini.

-Mislili smo da su ih odveli na saslušanje, ali nismo znali gdje. Bili smo nemoćni okruženi naoružanim ljudima. Uzalud smo čekali nazad nestale. 20 od njih smo pronašli, sahranili smo ih, o 2 osobe još uvijek ne znamo ništa. Bilo je užasno, svima na okupiranim područjima je bilo teško. Te nam osobe nedostaju još i danas, naši rođaci, moj stric, svi ostali. Izgubili smo roditelje, bližu rodbinu. Jedina radost nam je ta, što su tu s nama naši mladi. Cilj nam je da se oni nastave prisjećati, da ne zaborave pradjedove, rodbinu, da znaju na koji način smo ih izgubili – izjavio je za naš list Imre Hugyik, predsjednik Kulturno-umjetničkog društva Petőfi Sándor u Dalj Planini.

Nakon svete mise, sudionici komemoracije krenuli su na groblje s vijencima i svijećnjacima kod spomenika koje je podiglo mjesno Vijeće mađarske nacionalne manjine.

Nakon prisjećanja na tužne događaje, redom su položili vijence sjećanja: osim mještana Dalj Planine i predstavnika civilnih društava, pognute glave u sjećanju na žrtve sudjelovali su Róbert Jankovics, predsjednik DZMH, dr. Zoltán Császár, konzul Mađarske u Osijeku, Jugoslav Vesić, načelnik Općine Erdut i David Sušac, zamjenik načelnika Općine, odnosno Oliver Matijević, izvršni predsjednik DZMH i Sanella Horvatin-Proser, tajnica krovne organizacije DZMH.