Prisjetili smo se i odali počast: prije 175 godina pogubljeni su aradski mučenici

29

Komemoracija u čast aradskih mučenika održana je 6. listopada u dvorištu sjedišta DZMH u Bilju. Pred bistom Dragutina Knezića, smještenom u njegovom rodnom selu Velikom Grđevcu, počast su odali Mađari iz Bjelovarsko-bilogorske županije.

Nakon kapitulacije kod Világosa, 6. listopada 1849. godine, u Aradu je pogubljeno trinaest visokih časnika mađarske vojske, što je označilo kraj revolucije i borbe za slobodu iz 1848.-49. godine. Njihova mučenička smrt postala je simbolom, a Arad je toga dana postao „kalvarija našeg naroda”. Svake godine DZMH u Bilju obilježava ovaj dan ispred spomen-ploče postavljene u sjedištu. Prije osam godina posađeno je i drvo kao živi spomenik, koje će dugih godina nadolazećim generacijama čuvati sjećanje na žrtvu mučenika.

Nakon izvođenja himne, Róbert Jankovics, predsjednik DZMH, održao je prigodan govor.
– Prisjećamo se tužnog događaja, ali i s ponosom možemo reći da su postojali Mađari u 19. stoljeću koji su se usudili boriti za slobodu nacije– istaknuo je Jankovics, dodajući kako primjer tih junaka služi kao uzor i današnjim generacijama.

János Magdó, generalni konzul Mađarske u Osijeku, također je sudjelovao na komemoraciji i obratio se prisutnima. U svom govoru istaknuo je da aradski mučenici i premijer Batthyány utjelovljuju mađarsku slobodu i neovisnost, težnju koja je stoljećima živjela u Mađarima. 
– Njihova djela, koje je carska vlast brutalno kaznila, kasnije su dovela do Austro-Ugarske nagodbe, a u konačnici i do toga da je Mađarska danas postala neovisna, suverena i prosperitetna zemlja – naglasio je generalni konzul.

Pjesmom „vojničke balade“ Anne Pinkert, kao i recitacijama Tobiasa Šipoša i Vivien Pinkert Varga, obogatili su komemoraciju, a članovi književne sekcije Kulturno-umjetničkog društva Jókai Mór iz Suze pročitali su imena mučenika. János Magdó, Róbert Jankovics i Olivér Matijević, izvršni predsjednik DZMH, položili su vijence na spomen-ploču.

Odavanje počasti Dragutinu Kneziću u Velikom Grđevcu

Dragutin Knezić, jedan od aradskih mučenika, rođen je u Velikom Grđevcu u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Predao je oružje kod Világosa, nakon čega je zatvoren u aradski zatvor, gdje je osuđen na smrt vješanjem zbog veleizdaje. Bio je osmi u nizu mučenika pogubljenih 6. listopada 1849. godine. Njegove posljednje riječi bile su: „Kako je čudno da je i sudac Haynau kršćanin i ja sam također kršćanin. Samo je vrag mogao ovako promiješati karte.“
U spomen na Dragutina Knezića, kojeg mi Mađari u Hrvatskoj smatramo svojim mučenikom, održana je komemoracija ispred njegove biste u Velikom Grđevcu, na kojoj su prisustvovali Róbert Jankovics, saborski zastupnik Mađara i predsjednik DZMH, članovi Vijeća mađarske nacionalne manjine Bjelovarsko-bilogorske županije, među kojima je bila i Zlata Berkeš, predsjednica Vijeća, kao i Fredi Pali, načelnik Općine Velika Pisanica. Također su položili vijence na spomen-ploču postavljenu na sjedištu zajednice Mađara u Velikoj Pisanici u čast Dragutina Knezića. Zlata Berkeš izjavila je za naš list da je održana i sjednica Vijeća mađarske nacionalne manjine Bjelovarsko-bilogorske županije, tijekom koje su obišli i radove na obnovi reformirane crkve u Velikoj Pisanici.

Vinkovci 

Članovi Mađarskog kulturno-umjetničkog društva Vinkovci obilježavaju sve nacionalne praznike i obljetnice. Tako su i ove godine odali počast aradskim mučenicima, a okupljanje je održano u njihovom sjedištu.

Prijevod: Izabela Šegota

A cikk az elektronikus média többféleségének és különbözőségének fejlesztéséről szóló Alap által került társfinanszírozásra.