U svečanom i intimnom ozračju u nedjelju je predstavljena knjiga Aranycsárdás – 30 godina glazbe i tradicije. Knjiga koja obrađuje tri desetljeća djelovanja glazbenog sastava iz Korođa ne pripovijeda samo priču o jednom bendu, nego kroz njega i o jednoj zajednici.
Dana 3. svibnja na posebnom događaju okupili su se zainteresirani, prijatelji, bivši i sadašnji glazbenici kako bi zajedno proslavili tridesetu obljetnicu postojanja sastava Aranycsárdás i knjigu objavljenu tim povodom. Za glavnim stolom sjedili su osnivači – Zoltan Čerepeš, Arpad Ižak, Janoš Ižak i Oliver Silović – koji su svojim osobnim prisjećanjima upotpunili predstavljanje.
Događaj je otvorio Zoltan Čerepeš, pozdravivši prisutne, među kojima i Róberta Jankovicsa, predsjednika DZMH i saborskog zastupnika Mađara, Olivéra Matijevića, izvršnog predsjednika DZMH, te biskupa Petera Sena. U svom govoru prisjetio se nastanka knjige i početaka sastava. Istaknuo je da su u ranim godinama prijateljstvo, zajednička glazbena iskustva i predanost tradiciji činili temelj na kojem je kasnije izgrađen bend koji je pokrenuo čitavu zajednicu. Njegove riječi obogaćene osobnim pričama izmamile su osmijehe na licima publike i prizvale ozračje proteklih desetljeća.
Autorica knjige, Tünde Micheli, također se obratila okupljenima. Istaknula je da je s radošću prihvatila zadatak te da je, na temelju razgovora s osnivačima, nastojala vjerodostojno i slikovito prikazati povijest Aranycsárdása. Naglasila je da knjiga ne sadrži samo uspomene osnivača, nego i priče kasnije pridruženih glazbenika – Roni Biro, Janoš Bico, Bence Ižak, Sven Čerepeš – kao i osobe koje su imale ključnu ulogu u životu sastava, među njima učitelja Lebara, Jožefa Siveka te Istvana Dežea, Ervina i Edvina Černičeka.
Na predstavljanju je posebna zahvala upućena i Róbertu Jankovicsu, koji je uvelike pridonio objavljivanju knjige. U svom obraćanju naglasio je da se misija DZMH ne iscrpljuje u izgradnji i obnovi zgrada, nego da jednaku važnost pridaju očuvanju i prenošenju kulturnih vrijednosti. Kako je rekao, knjiga o Aranycsárdásu uklapa se u tu težnju te je dio niza koji ima za cilj očuvati prošlost i vrijednosti zajednice za buduće generacije.
U ime sastava zahvalio je Arpad Ižak svima koji su ih podržavali tijekom protekla tri desetljeća. Posebno je istaknuo ulogu obitelji – supruga i roditelja – bez kojih rad benda ne bi bio moguć. Kao znak zahvalnosti uručeni su im i darovi.
Uvod knjige sažeto i dojmljivo prikazuje bit priče Aranycsárdása: četvorica mladića iz Korođa – prijatelji, rođaci i susjedi – krenuli su zajedno putem za koji ni sami nisu slutili da će trajati tri desetljeća. Iz povremenog muziciranja brzo je nastao bend, a manji nastupi prerasli su u sve veće događaje. Ratne godine prekinule su taj kontinuitet, no zajednička strast ponovno ih je okupila. Sastav, koji je od Gold Quartetta postao Aranycsárdás, od tada je simbol dobre zabave, tradicije i zajedništva.
U izjavi za naš list, Zoltan Čerepeš rekao je da je djelovanje sastava s vremenom nadraslo samo muziciranje. Prisjetio se početaka susreta glazbenika, koje su organizirali na poticaj starijih kolega, a koji su s vremenom prerasli u sve veće manifestacije. „S vremenom je to poprimilo takve razmjere da je bila potrebna organizacijska struktura, pa je osnovana Udruga za njegovanje običaja Mađara Korođ“, rekao je. Dodao je, da udruga danas okuplja oko četrdeset djece u tri dobne skupine te je postala važan čimbenik kulturnog života mjesta.
Podijelio je i priču o nazivu: početni naziv Gold Quartett nastao je slučajno, dok je kasnije svjesno odabran naziv Aranycsárdás, koji bolje odražava glazbeni identitet sastava.
Govoreći o počecima, Arpad Ižak istaknuo je da je njihov glazbeni put započeo u osnovnoj školi, gdje ih je učitelj Lebar ne samo podučavao nego i nadahnjivao. Njihov prvi nastup kao benda održan je u jednoj gostionici u Korođu, što im je bilo presudno iskustvo. „Tamo smo prvi put dobili povratnu informaciju i honorar – to nam je dalo poticaj“, prisjetio se. Unatoč ratnim teškoćama nisu prestali svirati te su kasnije ponovno nastavili zajedno.
Oliver Silović istaknuo je važnost zajedničkih uspomena. Naglasio je da prava vrijednost ne leži u materijalnom, nego u zajednički proživljenim trenucima. Iako danas izdaleka prati rad sastava, s ponosom se osvrće na protekla tri desetljeća te se nada da će u budućnosti ponovno zajedno nastupati na „nostalgičnim večerima“ i susretati staru publiku.
Janoš Ižak naglasio je ulogu mlađe generacije, istaknuvši da su se bez poteškoća uključili u rad sastava te danas zajedno nastavljaju tradiciju. „Kao da su oduvijek svirali s nama“, rekao je, dodajući da zajednički rad znači uzajamno učenje za sve.
Predstavljanje knjige nije bilo samo promocija jedne publikacije, nego i pogled unatrag na tri desetljeća te ujedno obećanje nastavka. Priča Aranycsárdása – sada i u obliku knjige – nastavlja živjeti i može nadahnuti nove generacije.
Knjiga je objavljena u izdanju DZMH uz potporu Savjeta za nacionalne manjine RH, na dva jezika, a na hrvatski ju je prevela Ana Lehocki-Samardžić.
Prijevod: Izabela Šegota
A cikk az elektronikus média többféleségének és különbözőségének fejlesztéséről szóló Alap által került társfinanszírozásra.
