Opsada Laslova koja je trajala 152 dana i tragedija civilnih žrtava u Dalj Planini duboko su se urezale u kolektivno sjećanje Mađara u Hrvatskoj. Tijekom vikenda zajednice oba naselja prisjetile su se onih koji su dali ili izgubili svoje živote za neovisnu Hrvatsku – brojni od njih samo zato što su bili Mađari – paljenjem svijeća, polaganjem vijenaca i odavanjem počasti.
152 dana pakla: Laslovo se prisjetilo svojih heroja na 34. obljetnicu
Herojsko selo od ljeta 1991. pa sve do kraja studenoga – ukupno 152 dana – odolijevalo je nadmoćnim snagama tzv. Jugoslavenske narodne armije i neprekidnim napadima srpskih paravojnih postrojbi. Nakon pada Vukovara, Laslovo je postalo jedna od glavnih meta u regiji. Malobrojna postrojba sastavljena od lokalnih Mađara i Hrvata držala je položaje sve do 24. studenoga 1991., no kada su iscrpljene sve nade, zajedno s preostalim stanovnicima, bila je prisiljena napustiti selo. Opsada je odnijela 48 života, dok se 15 osoba još uvijek vodi kao nestalo. Njihova imena i uspomenu čuva spomen-ploča postavljena u središtu sela, gdje se svake godine, 24. studenoga, okupljaju članovi obitelji, mještani i svi oni kojima je važno odati počast herojima prošlosti.
Ovogodišnja, nedjeljna komemoracija započela je paljenjem svijeća, na kojoj je osobno sudjelovao i Tomo Medved, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar hrvatskih branitelja. Iskazavši suosjećanje sa stanovnicima Laslova, odao je počast poginulima i nestalima.
– Ovim putem želim zahvaliti hrvatskim braniteljima koji su se hrabro borili i izdržali iznimno teške uvjete tijekom 152 dana, kao i njihovu zapovjedniku, pod čijim su vodstvom tako dugo ustrajali. Danas sam ovdje kako bih osobno odao poštovanje poginulima i nestalima koji su se borili za slobodu. Laslovo su zajedno, rame uz rame, branili Hrvati i Mađari, i tako zajedno žive i danas. To je bitna poruka: prijateljstvo koje se rađa u teškim okolnostima neraskidivo je. Lijepo je vidjeti iz godine u godinu kako se brojni okupljaju: branitelji, ožalošćene obitelji i svi koji odaju počast velikoj žrtvi ovoga sela – izjavio je za naš list potpredsjednik Vlade, Tomo Medved.
Dan poslije održano je polaganje vijenaca kod spomen-obilježja. Svečanost je započela pjevanjem hrvatske i mađarske himne u izvedbi zbora udruge Ružmarin, čime je stvoreno dostojanstveno ozračje zajedničkog sjećanja. Vijence su položili, među ostalima, Róbert Jankovics, predsjednik DZMH i saborski zastupnik Mađara, János Magdó, generalni konzul Mađarske u Osijeku, Ivan Anušić, ministar obrane, članovi nacionalnog predsjedništva DZMH, kao i županijski i općinski dužnosnici, predstavnici osnovne škole te više civilnih udruga. Nakon polaganja vijenaca uslijedio je prigodni kulturni program u kojem su učenici iz Laslova recitirali pjesme. Okupljene je pozdravio Ladislav Kočiš, nekadašnji zapovjednik obrane naselja, a zatim je pročitao imena poginulih – dio koji je svake godine najpotresniji.
Govoreći povodom komemoracije, Robert Jankovics istaknuo je: „Danas se prisjećamo i koliko je zajednica Mađara u Hrvatskoj učinila za stvaranje neovisne Hrvatske; žrtvi koju su stanovnici Laslova podnijeli u Domovinskom ratu možemo se pokloniti samo s najvećom poniznošću i poštovanjem.“
Primjer Laslova govori o tome kako jedno malo naselje može postati simbol hrabrosti, zajedništva i vjernosti.
I nakon trideset četiri godine bol je živa u Dalj Planini
Na tihom groblju u Dalj Planini u nedjelju se ponovno okupio velik broj ljudi kako bi se prisjetili dvadeset mađarskih žrtava Domovinskog rata u Hrvatskoj – civila čiji su se životi zauvijek ugradili u temelje neovisne Hrvatske. Uzrok njihove tragedije može se sažeti u jednoj riječi: bili su Mađari.
Komemoracija je započela svetom misom, nakon čega su se okupljeni uputili do spomen-obilježja na groblju, gdje su se ponovno prisjetili strahota od prije više od trideset četiri godine. Riječ je o razdoblju kada su tzv. Jugoslavenska narodna armija i srpske dobrovoljne postrojbe zauzele Erdut te protjerale ili ubile sve koji nisu bili Srbi – Hrvate, Mađare i pripadnike drugih naroda. Između studenoga 1991. i veljače 1992. u Dalj Planini je počinjen niz brutalnih ubojstava. Najmlađa žrtva imala je svega 17 godina, a najstarija 70. Posebno je potresna sudbina Marije Senaši, rođene 1937., koja je samo pokušala raspitati se o sudbini svojih bližnjih, a nestala je 3. srpnja 1992. Ubijena je, a njezino tijelo pronađeno je na dnu napuštenog bunara. Za njezinu smrt dvojica srpskih muškaraca – Jovica Stanišić i Franko Simatović – prije dvije godine pravomoćno su osuđeni u Haagu.
– Nakon Vukovara danas smo u Dalj Planini; i ovdje je zajednica Mađara u Hrvatskoj bila prisiljena dati krvnu žrtvu za neovisnost Hrvatske. Dalj Planina je mjesto strašnih zločina, jer su ovdje srpski okupatori ubili civile Mađare samo zato što su rođeni kao Mađari – rekao je na komemoraciji saborski zastupnik Mađara i predsjednik DZMH, Róbert Jankovics.
Na groblju su se redali vijenci pred spomenikom: osim mještana, civilnih udruga i predstavnika Općine Erdut, počast su odali i Róbert Jankovics, János Magdó, generalni konzul Mađarske u Osijeku, te Sanela Proser Horvatin, tajnica krovne organizacije DZMH, poklonivši se uspomeni na nevine, ubijene žrtve.
Prijevod: Izabela Šegota
A cikk az elektronikus média többféleségének és különbözőségének fejlesztéséről szóló Alap által került társfinanszírozásra.
