Povijest obnove katoličke crkve svete Ane u Podolju, 20. prosinca došla je do dostojanstvenog ispunjenja, kako u fizičkom, tako i u duhovnom smislu. U danima tihog iščekivanja Adventa, u okviru svečane svete mise, obavljen je blagoslov obnovljene crkve, koji nije simbolizirao samo ponovno rođenje jedne građevine, nego i opstojnost male po broju, ali iznimno snažne zajednice te njezinu vjeru u budućnost.
Obnova katoličke crkve svete Ane u Podolju
Ne radi se o „običnoj” obnovi, nego o rezultatu dugogodišnjeg sustavnog rada, ustrajnosti i zajedništva. Proces koji je sada, prigodom subotnjeg svečanog posvećenja crkve, došao do svojeg svečanog završetka, istodobno govori o poštovanju naše prošlosti, odgovornosti u sadašnjosti i vjeri u našu budućnost.
Podolje je jedno od najmanjih naselja po broju stanovnika u Baranji, no ipak čuva baštinu koja daleko nadilazi granice sela. Ime naselja iz doba Arpadovića spominje se već u ispravi iz 1296. godine, a katoličko stanovništvo stoljećima svoju zajednicu povjerava zaštiti svete Ane. Crkva, koja je u svoje vrijeme posvećena u čast svete Ane, jedna je od najstarijih sakralnih građevina u regiji. Groblje, koje okružuje objekt, također svjedoči o tome kako je na ovom mjestu već u srednjem vijeku stajala crkva. Ni nedaće turskog razdoblja nisu je zaobišle: u jednom razdoblju služila je kao skladište baruta. Iz zapisa iz 1782. godine saznajemo da je današnja crkva, izgrađena od čvrstog materijala, podignuta na mjestu prijašnje bogomolje, o trošku princa Eugena Savojskog.
Povijest crkve ni u kasnijim stoljećima nije bila lišena kušnji. Tijekom Domovinskog rata, između 1991. i 1997. godine, zgrada je gotovo u potpunosti opljačkana, a toranj je teško oštećen. Nakon mirne reintegracije (1998.) provedena je elektrifikacija zvona, no nekoliko godina kasnije udar groma ponovno je osudio crkveno zvono na šutnju. Neispravna elektronička oprema obnovljena je 2018. godine zajedničkim snagama DZMH i lokalne zajednice, uz potporu saborskog zastupnika Mađara, Róberta Jankovicsa, što je već tada nagovijestilo pristup koji je kasnije postao temelj cjelokupne obnove.
Velika rekonstrukcija započela je 2020. godine u okviru projekta DZMH i Europa AP-a. Provedena su geotehnička i arhitektonska istraživanja, tijekom kojih je utvrđeno da su temelji građevine znatno stariji nego što se ranije pretpostavljalo. Na temelju rezultata istraživanja i snimanja izrađena je cjelovita arhitektonska dokumentacija crkve, koja je postavila temelje višefaznoj obnovi. U prvoj fazi, 2022. godine, obnovljena je krovna konstrukcija uz potporu Vlade Mađarske, jer bez stabilnog krova ni sanacija zidova ni daljnji radovi ne bi mogli dati trajne rezultate.
U sljedećim godinama realizirane su nove faze obnove. Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske 2023. godine dodijelilo je crkvi svete Ane u Podolju iznimno vrijedna sredstva, što je na nacionalnoj razini predstavljalo peti najveći iznos te godine u području crkvenih obnova. Istodobno je zajednica i dalje mogla računati na pomoć Vlade Mađarske. Kao rezultat radova obnovljeni su vanjski i unutarnji prostori crkve, zidovi su stabilizirani i ponovno ožbukani, uz stalno poštovanje izvornog izgleda građevine.
Do 2024. godine obnova je dosegla svoju najupečatljiviju fazu. Cjelokupna vanjska i unutarnja obnova crkve dovršena je, te je građevina ponovno postala jedan od ukrasa Podolja. U stolarskoj radionici Cevek u Vardarcu izrađene su nove klupe od borovine, koje su upotpunile obnovljeni interijer.
Obnova crkve svete Ane u Podolju tako ne govori samo o spašavanju jedne zgrade, nego i o zajedništvu u kojem su sudjelovali mještani, institucije, DZMH te država Mađarska i Republika Hrvatska. Subotnja svečanost posvećenja crkve istodobno je odala počast našoj prošlosti i obavljenom radu te potvrdila poruku da očuvanje sakralne baštine za Mađare u Hrvatskoj nije zatvoreno poglavlje, nego živa zadaća koja oblikuje zajednicu.
Blagoslov obnovljene crkve
Na događaju su, uz mjesne vjernike, sudjelovali predstavnici Crkve, javnog života i institucija. Svetu misu predvodio je vlč. Robert Almaši, referent Đakovačko-osječke nadbiskupije za Mađare u Hrvatskoj, uz suslavlje župnika Gergelja Beera i Roberta Kirhofera. Sama liturgija izrazila je poruku koja je pratila cijeli proces obnove: snagu vjere, zajednice i zajedništva.
Miklós Soltész: možemo se ujediniti za mir i za zajednice
Državni tajnik za crkvene i nacionalne odnose, Miklós Soltész već je na početku svojeg svečanog obraćanja naglasio da događaj u Podolju daleko nadilazi protokolarnu prigodu. „Bilo je lijepo zajedno slaviti svetu misu u obnovljenoj crkvi”, rekao je, te zazvao blagoslov na okupljenu zajednicu.
Jedna od središnjih misli njegova govora bila je briga za „malene”, što se organski povezuje s poviješću Podolja i procesom spašavanja crkve. „Kao što smo čuli i u propovijedi, na malene treba obratiti pozornost i mi na njih obraćamo pozornost”, rekao je te nastavio: „Ako roditelj obraća pozornost samo na snažnoga, samo na velikoga, tada čini višestruki grijeh.” Njegove riječi nose jasnu poruku: vrijednost malih zajednica ne može se mjeriti isključivo brojkama.
Državni tajnik također je istaknuo da su Podolje i ostala naselja Baranje u prošlosti prošla kroz brojne kušnje, ali su ipak opstala. „Ako pogledamo proteklo tisućljeće, kroz što je sve prošlo ovo selo, kao i brojna naselja Baranje, a ipak smo još ovdje, tada je itekako vrijedno pružiti snagu i pomoć svima koji je zatraže”, naglasio je. Ta je misao dobila posebno značenje unutar zidova crkve koja je i sama preživjela povijesne oluje, razaranja i prijetnju depopulacije.
Miklós Soltész govorio je i o uzornom mađarsko-hrvatskom partnerstvu, koje je u obnovi crkve u Podolju dobilo opipljiv oblik. „U ovom, nažalost, nemirnom svijetu ispunjenom ratovima i patnjom, ipak se možemo ujediniti”, rekao je, dodavši: „Možemo se ujediniti kako bi različiti narodi ili različite države mogli pokazati primjer suprotnoga: mira i suradnje.”
Zahvalio je svima koji su sudjelovali u obnovi, posebno istaknuvši ulogu zajednice Mađara u Hrvatskoj i njezinih predstavnika. „Dopustite mi da istaknem ulogu gospodina zastupnika, njegovih suradnika i Mađara u Hrvatskoj, koliko smo toga zajedno uspjeli ostvariti”, rekao je. Istodobno je naglasio i važnost stručne i institucionalne suradnje hrvatskih partnera: „Bez njihove stručnosti, pomoći i potpore ne bismo mogli realizirati ni ovu zgradu.”
Jedna od najsnažnijih poruka njegova govora odnosila se na snagu vjere. „Bez vjere, bez kršćanstva nećemo opstati, bez toga se narodi raspadaju”, izjavio je te upozorio: „Vidimo kamo vodi bezbožnost i kolika je snaga u tome kada je kršćanstvo među nama.” Prema njegovim riječima, obnovljena crkva ne čuva samo prošlost, nego i oblikuje budućnost: „Ako sve to budu prenosili i čuvali, onda je sigurno da će i ovo malo selo imati budućnost.”
Državni tajnik je na kraju, u duhu adventskog vremena, zaključio govor osobnim dobrim željama: „Želim vam blagoslovljen i miran Božić: blagoslov u obitelji i mir u svijetu. Puno molitve, puno snage – vjerujte, to ima moć.” Potom je čestitao i na obnovi: „Prekrasno je ispalo, radost je s vama zajedno slaviti.”
Róbert Jankovics: ovo je spomenik kulture kakav je rijedak u Hrvatskoj
Róbert Jankovics, predsjednik DZMH i saborski zastupnik Mađara, u svojem je govoru kroz osobna sjećanja prizvao početke obnove katoličke crkve svete Ane u Podolju i pristup koji je stajao iza toga. „Kada smo sve započeli – prije dobrih šest godina – tada smo također naglašavali ono što ste od nas puno puta čuli: nama je svaki Mađar važan! I svaka zajednica je važna, dakle i Podolje”, rekao je. Naglasio je da se, unatoč smanjenju broja stanovnika, vrijednost zajednice nije smanjila, štoviše, tijekom istraživanja otkriveni detalji još su više ukazali na jedinstvenu važnost građevine: „Ovo je spomenik kulture kakav je rijedak u cijeloj Hrvatskoj”, rekao je Jankovics.
U govoru se prisjetio i onih koji danas više nisu s njima, ali su svojim radom pridonijeli spašavanju crkve: Ferenca Kovača i državnog tajnika Árpáda Jánosa Potápija. Potom se iskreno suočio i s teškoćama: „Sigurno nas je moglo biti više, mogli smo biti pametniji, mogli smo biti bolji, ali… razmislimo samo o tome što bi bilo da sve ovo nismo učinili.” Njegove riječi jasno su pokazale da je obnova imala sudbonosno značenje ne samo u arhitektonskom, nego i u smislu zajednice.
Róbert Jankovics je snagu zajedništva označio kao ključ uspjeha: „Ova crkva također pokazuje na što smo mi, Mađari u Hrvatskoj, sposobni kada se ujedinimo i držimo zajedno, ali ujedno pokazuje i na što su sposobne vlade Hrvatske i Mađarske kada surađuju.” Svoje je misli zaključio stihovima Sándora Reményika, koji su unutar zidova crkve u Podolju dobili posebnu težinu: „Ne ostavljajte crkvu, ni crkvu ni školu!”
Ivana Sudić, voditeljica odjela Konzervatorskog ureda Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, u svojstvu izaslanice ministrice Nine Obuljen Koržinek, naglasila je da je obnova crkve svete Ane u Podolju bila projekt od posebne važnosti u području zaštite kulturne baštine. Istaknula je da su srednjovjekovni arhitektonski elementi crkve, kao i višestoljetni kontinuitet sakralne namjene mjesta, nametnuli posebnu odgovornost svima uključenima u obnovu. Stoga je tijekom radova temeljni kriterij bio očuvanje izvornih struktura i proporcija te osiguravanje da povijesni karakter građevine i nakon obnove ostane jasno prepoznatljiv. Kako je naglasila, tijekom obnove ostvarena je primjerna suradnja stručnih institucija, Crkve i lokalne zajednice, što je osiguralo da se radovi provode uz dosljedno poštovanje konzervatorskih načela.
Događaju su nazočili i János Magdó, generalni konzul Mađarske u Osijeku, dr. Zoltán Császár, konzul Mađarske u Osijeku, Iva Papić, savjetnica Konzervatorskog ureda Ministarstva kulture u Zagrebu, Valentina Avdičević, načelnica Općine Draž, Šandor Šipoš, zamjenik načelnice Općine Draž, te Olivér Matijević, izvršni predsjednik DZMH.
Prijevod: Izabela Šegota
A cikk az elektronikus média többféleségének és különbözőségének fejlesztéséről szóló Alap által került társfinanszírozásra.
