U Osijeku su prigodnom priredbom i polaganjem vijenaca obilježili jedan od najznačajnijih događaja u mađarskoj povijesti 20. stoljeća, Revoluciju i rat za neovisnost iz 1956. Kao znak poštovanja povijesnom događaju, posljednjih je dana na glavnom osječkom trgu, kao i u sjedištima naših mađarskih organizacija i na domovima kulture vijorila je revolucionarna izbušena zastava.
23. listopada prije 64 godine studenti su u Budimpešti organizirali mirne prosvjede kako bi potvrdili svoje zahtjeve i podržali poljski pokret za slobodu. Mirne demonstracije izazvale su neprijateljsku reakciju vodstva komunističke partije i iste noći prerasle u oružani ustanak kao rezultat pucnjave na nenaoružanu masu i na kraju dovelo do pada vlade i napada sovjetskih oružanih snaga. Počelo je 30. listopada. U državi su svi bili optimistični u pogledu budućnosti, ali kako se međunarodna pažnja usredotočila na Suesku krizu i Amerikanci više nisu podržavali mađarske težnje, Sovjetski Savez je dobio slobodne ruke za suzbijenje mađarske slobode. Junačka borba za slobodu zemlje, koja je nekoliko dana ostala sama pred superiornošću, na kraju je propala. Poraz revolucije pratile su tri godine okrutne odmazde. Stotine su pogubljene, tisuće osuđene na zatvor, internirane i oko 200 000 prisiljeno napustiti državu.
Izbušena zastava na osječkom glavnom trgu
Komemoracija, koju su zajednički organizirali Generalni konzulat Mađarske u Osijeku i MKUD Népkör iz osječke Retfale održana je u našem regionalnom sjedištu.
Svečanost je započela na glavnom osječkom trgu, Trgu Ante Starčevića gdje su predsjednik Gradskog vijeća grada Osijeka, Željko Požega, zamjenik župana Osječko-baranjske županije iz reda nacionalnih manjina, Radomir Čvarković, predsjednik DZMH i saborski zastupnik, Robert Jankovics te generalni konzul Mađarske u Osijeku, Béla Gárdos održali svečani govor i uz zastave EU, županijske i gradske zastave podigli i izbušenu zastavu revolucije u znak sjećanja na heroje i žrtve povijesnog događaja.
Robert Jankovics naglasio je važnost događaja iz ’56. godine, a potom i blisko prijateljstvo dvaju naroda ističući da su nakon poraza revolucije, 1956. godine Hrvati i Mađari iz Baranje i Slavonije pružili utočište onima koji su bježali iz Mađarske. Nakon izbijanja Domovinskog rata 1991. godine, Mađarska je pomogla tisućama izbjeglica iz Hrvatske.
– Sve ovo pokazuje da se dva naroda pozivaju jedni na druge i ovise jedni o drugima te sam uvjeren da će ovo povijesno prijateljstvo postojati još puno nadolazećih stoljeća – rekao je Jankovics.
Polaganje vijenaca kod vile Herman
Nakon podizanja zastave u vili Pauline Herman, koja je služila kao privremeni smještaj za izbjeglice revolucije, s obzirom na virusnu situaciju u puno skromijem okruženju, održana je prigodna priredba i polaganje vijenaca. Danas na to ukazuje spomen ploča koju su 1998. godine postavili samouprava Budimpešte i Grad Osijek.
Prigodnom programu prisustvovali su mješoviti zbor MKUD Népkör, zbor katedre za mađarski jezik Filozofskog fakulteta u Osijeku i učenici PKCM.
– Revolucionari su se suočili sa smrtnom kaznom, dugogodišnjim zatvorom i bijegom ili skrivanjem. Oni koji su prelazeći Dravu krenuli prema jugu, mogli su se povući u vilu Herman sve dok nisu pronašli pravo utočište ili krenuli dalje. Ne znamo tko su bili udomitelji, pomagači, znamo samo da su pokazali ljudskost. Svojim ćemo vijencima odati počast sudionicima Revolucije i rata za neovisnost i sjećamo se onih koji su im pomogli – rekao je mađarski konzul, Béla Gárdos, a potom su predstavnici lokalnih samouprava, udruga i institucija položili vijence na spomen ploču.
