Robert Almaši imenovan je referentom Đakovačko-osječke nadbiskupije za vjernike Mađare u Hrvatskoj

„Svaki čovjek je dobio dar, talent i karizmu“

31

Robert Almaši iz Zmajevca osnovnu školu pohađao je u svom rodnom selu, nakon čega je školovanje nastavio u gimnaziji Nagy Lajos u Pečuhu, a teološke studije završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Godine 2016. zaređen je za svećenika, iako ne služi u mjestu s mađarskim stanovništvom, nastoji služiti i u zajednicama Mađara. A nedavno je imenovan referentom Đakovačko-osječke nadbiskupije za vjernike Mađare u Hrvatskoj.

– Radi se o vrlo važnom imenovanju, i ovom prilikom želim vam čestitati. Što točno podrazumijeva ova dužnost?

– Hvala vam puno. Prema člancima crkvenog zakonika, dužnost je crkve brinuti se za pastoralnu skrb određenih etničkih skupina ili zajednica. Dakle, ovo imenovanje zapravo nije nešto izvanredno, jer je u našoj nadbiskupiji od 1980. godine ova služba prisutna i u praksi. Počeo je s njom pokojni mons. Geza Varga, tadašnji biskupski vikar za Mađare, koji je u svoje vrijeme posjećivao župe i organizirao zajedničke susrete za katoličke vjernike mađarskog podrijetla u Hrvatskoj. Njega je u toj službi naslijedio velečasni Gergely Beer, koji je također služio zajednici Mađara, a nakon njegove dvadesetogodišnje službe sada sam imenovan ja, kao referent. Ustvari, moja uloga je sada lakša jer imamo više mađarskih svećenika na području nadbiskupije. Uz velečasnog Gergelyja Beera, tu su i velečasni Gyula Andrassy i Robert Kirchhofer. Drago nam je i da zajednica Mađara u Starim Jankovcima ima pastoralnu skrb na materinjem jeziku, zahvaljujući grkokatoličkom svećeniku Vladimiru Sedlaku. Od ove godine imamo i redovite mjesečne mađarske mise u Dalj Planini, umirovljeni svećenik iz Pečuha dolazi ih voditi. Ne smijem zaboraviti spomenuti Zoltána Dukaija, franjevca  ovdje u Osijeku koji, iako nije župnik, često sudjeluje na mađarskim događanjima.

-Kroz svete mise na mađarskom jeziku može biti dodatan zadatak u očuvanju materinjeg jezika jedne male zajednice.

– Točno tako. Izuzetno je vrijedno za nadbiskupiju prisutnost bogate mađarske kulture i vjerska prisutnost u Baranji i cijeloj nadbiskupiji, u tome pomažemo da tako i ostane. Ja osobno nisam u zajednici Mađara, u mađarskoj župi, ali trudim se dati svoj doprinos u pastoralu zajednica Mađara. S vjeroučiteljicom Klarom Sipos Tür dijelim vjeronauk, ona predaje vjeronauk u Baranji, dok ja predajem u Mađarskom centru kroz 12 razreda. Ovim putem zahvaljujem roditeljima koji upisuju svoju djecu na vjeronauk. Mislim da je to važno ne samo za očuvanje jezika i identiteta, već i za jačanje našeg duhovnog života. Također redovito posjećujem katoličku zajednicu Mađara u Zagrebu kako bih služio mise i sudjelovao u zajedničkim susretima.

– Kakav je osjećaj vama osobno kada možete služiti misu na mađarskom jeziku?

– To je poseban osjećaj, jer sam svoju prvu misu 2016. godine uglavnom služio na mađarskom jeziku. Mađarski je moj materinji jezik, osjećam se Mađarom. Nažalost, za mene su ovo rijetke prilike, ali upravo zato mi donose još veću radost.

-Spomenuli ste da ste gimnaziju pohađali u Pečuhu. Kakav vam je bio put do pozicije referenta?

-U Crkvi, kako u reformiranoj, tako i u katoličkoj, svako imenovanje ili titula nije samo titula niti samo neki zvučni dodatak imenu osobe, već predstavlja službu i poslanje. Od djetinjstva sam mislio samo na svećeništvo. Već u drugom ili trećem razredu osnovne škole odlučio sam da ću postati svećenik, i hvala Bogu to se zadržalo kroz gimnaziju i sveučilišne godine.

– Od tada je put bio ravno usmjeren prema onome o čemu sada govorimo.

– Upravo tako.

– I očigledno vas obilježava vrlo snažan osjećaj zvanja i misije.

– Točno tako, jer je zapravo važno da svaka osoba, a i članovi zajednice Mađara, razumiju da svatko ima svoj dar, talent, karizmu kojom doprinosi prvenstveno sebi, ali još više zajednici u kojoj živi i djeluje. Mađar sam, govorim mađarski, mogu služiti mise i obavljati druge crkvene dužnosti na svom jeziku, ja na takav način mogu pridonijeti opstanku Mađara u Hrvatskoj.

Prijevod: Izabela Šegota

A cikk az elektronikus média többféleségének és különbözőségének fejlesztéséről szóló Alap által került társfinanszírozásra.