Knjiga Rane vremena i istoimeni dokumentarni film predstavljaju osobno svjedočanstvo koje iznutra, kroz proživljenu sudbinu, vodi kroz ratna zbivanja u Vukovaru 1991. godine. Subotnje predstavljanje knjige o životu Rozalije Jakumetović bilo je čin zajedničkog sjećanja.
U središtu djela nalazi se Rozalija Jakumetović, predsjednica Udruge Mađara grada Vukovara, kroz čiju osobnu priču povijest dobiva ljudsko lice. Tijekom prisjećanja ocrtavaju se odluke, gubici, strahovi i tiha snaga preživljavanja. I, uvodna misao predstavljanja to je naglasila: prošlost nije dovoljno poznavati – treba je razumjeti.
U subotu poslijepodne konferencijska dvorana hotela Lav u Vukovaru bila je ispunjena do posljednjeg mjesta, a poruku predstavljenih djela potvrdili su i nazočni društveni i diplomatski dužnosnici. Među uzvanicima su bili Ivan Penava, potpredsjednik Hrvatskoga sabora, David Vlajčić, ministar poljoprivrede, János Magdó, generalni konzul Mađarske u Osijeku, te Judit Pirityiné Szabó, voditeljica ureda Državnog tajništva za nacionalnu politiku Ureda predsjednika Vlade Mađarske. Promociji su nazočili i Tibor Varga, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH, Péter Kraft, bivši ministar turizma Mađarske, te Katalin Benyei, izvršna direktorica Zaklade Prijatelji Mađarske. Županijsko vodstvo predstavljali su Davor Adžić i Darko Dimić. Na događaju je bio prisutan i Ladislav Kočiš, zapovjednik obrane Laslova u Domovinskom ratu.
Jankovics: „Najvažnija poruka knjige: nikada više rata!“
U ime izdavača, nazočne je pozdravio Róbert Jankovics, predsjednik DZMH i saborski zastupnik Mađara, istaknuvši da je naslov Rane vremena puno više od knjige ili filma, jer kroz iznimnu osobnu žrtvu čuvaju bolne, ali presudne priče iz nedavne prošlosti zajednice Mađara u Hrvatskoj. Najvažnija poruka djela jest: nikada više rata. To je ono što iz njega treba iščitati i čega se moramo postojano držati.
Temelj knjige čine dubinski intervjui snimani između siječnja i veljače 2025. godine u Mađarskoj kući u Vukovaru. Ukupno je zabilježeno 26 sati audio zapisa osobnih pripovijedanja Rozalije Jakumetović. Intervjue je vodila Viktória Bódi, koja potpisuje i autorski rad: sistematizaciju pripovijedanja, njihovo smještanje u povijesni okvir i oblikovanje u knjigu.
– Priča Rozalije i njezina supruga ne govori samo o preživljavanju, nego i o obnovi zajednice – o tome kako se i nakon razaranja mogu pronaći i ponovno oživjeti identitet, jezik, vjera i tradicija. Vjerujem da ova knjiga ne služi samo kao podsjetnik, nego i kao poziv na dijalog. Jer priče doista žive tek onda kada ih slušamo i prenosimo drugima – rekla je na događaju autorica knjige, Viktória Bódi.
Knjigu je na hrvatski jezik prevela Anna Lehocki-Samardžić, a povijesni stručni lektor bio je Denis Njari. Posebna vrijednost izdanja su arhivske fotografije, objavljene uz dopuštenje nositelja prava, među ostalim iz radova Ante Bičanića i Matka Biljaka, kao i iz zbirki Gradskog muzeja Vukovar, Nacionalne memorijalne bolnice „Dr. Juraj Njavro” u Vukovaru te Muzeja Domovinskog rata Vukovar.
Film: svjedočanstvo u jeziku slike
Nakon predstavljanja knjige prikazan je istoimeni dokumentarni film koji osobnu priču čini opipljivijom snimkama nastalim na autentičnim lokacijama. Snimanje je održano između 26. ožujka i 4. travnja 2025. u Vukovaru, uz sudjelovanje Daniela Račmana, Denisa Slobode i Viktórije Bódi. U filmu, osim Rozalije, govore i njezin suprug Marijo te sin Alen, čime priča dobiva višeglasnu cjelovitost. Korištenje arhivskih snimaka omogućio je Boris Bajrak.
Kad svjedok progovori
Nakon projekcije, govorila je i Rozalija Jakumetović. Ne kao sudionica, nego kao svjedokinja. Njezine su riječi stvorile tišinu: onu vrstu pažnje u kojoj je i slušanje dio sjećanja.
– Želim iskreno zahvaliti svima koji su na bilo koji način pomogli nastanku ove knjige i koji su bili dio ovoga puta. Izdanje je danas pred nama kao dovršeno djelo, ali iza njega stoji dug proces: puno razgovora, puno prisjećanja i još više tišine. Ova je knjiga i otisak jednog razdoblja koje je preoblikovalo živote i sudbine brojnih ljudi. Vjerujem da će svaki čitatelj u njoj pronaći nešto što može doživjeti kao svoje – kao uspomenu, upozorenje ili mogući put prema razumijevanju – rekla je Rozalija u svome govoru.
Možda me je Bog sačuvao kako bi netko mogao ispričati što se dogodilo
Na kraju predstavljanja, Judit Pirityiné Szabó, voditeljica ureda Državnog tajništva za nacionalnu politiku Mađarske, u osobno intoniranom obraćanju pohvalila je djela i „glavnu junakinju”:
– Rozaliju dugo nisam osobno poznavala. Godinama sam je mogla prepoznati samo po rečenici koju sam citirala u uvodu: „Možda me je Bog sačuvao kako bi netko ispričao što se dogodilo.” No kada smo se prvi put susrele na jednoj ženskoj konferenciji i kada sam je čula kako se obraća okupljenima, držeći u ruci 4000 godina star arheološki nalaz ovoga kraja, vučedolsku golubicu, simbol Vukovara i mira, od tada više nisam vidjela samo ženu koja se sjeća i svjedoči, nego osobu koja vjeruje, planira, nada se i gradi.
Danas – naglasila je – to svjedočanstvo više ne čuva samo jedna rečenica, nego knjiga i dokumentarni film, kroz koje se priziva jedno od najokrutnijih poglavlja 20. stoljeća, opsada Vukovara.
Istaknula je i da Rozalija ne govori samo o njezinoj sudbini, nego i u ime više od 150 vukovarskih Mađara, kao i tisuća hrvatskih junaka koji su dali život za Vukovar i neovisnu Hrvatsku. Spomenuto je i da nakon rata, zajedno sa suprugom, nije obnovila samo vlastiti dom i vrt, nego je izgradila i zajednicu. Na njezinu inicijativu, započeo je organizirani život Mađara u Vukovaru: osnovana je Udruga Mađara grada Vukovara, koja je danas cijenjena zajednica mađarske manjine u Hrvatskoj i u gradu Vukovaru.
– Rozalija svoje djelovanje u organiziranju zajednice, očuvanju tradicije i javnom životu obavlja čistim srcem, s ljubavlju prema Bogu i ljudima. Njezina vjernost domu, vjeri i mađarskom identitetu primjer je svima nama i daje snagu za daljnju – u prenesenom smislu – izgradnju – rekla je, te dodala: „Draga Rozalija! Zato te je Bog sačuvao – za nas.”
Ostali ugledni govornici – Tibor Varga, David Vlajčić i Ivan Penava – svi su potvrdili kako je očuvanje osobnih priča ne samo moralna obveza, nego i zajednički interes. „Rane vremena ovdje se zatvaraju, ali njihova poruka živi dalje”, rečeno je u završnoj riječi. Nakon predstavljanja Rozalija je potpisivala knjigu, a oni koji su stajali u redu nisu sa sobom ponijeli samo knjigu, nego i dio sjećanja koje povezuje prošlost i sadašnjost.
Prijevod: Izabela Šegota
A cikk az elektronikus média többféleségének és különbözőségének fejlesztéséről szóló Alap által került társfinanszírozásra.
