Na jutro Uskrsnog ponedjeljka mladići iz Suze obukli su narodne nošnje, uzeli svoje najljepše kante i krenuli polijevati djevojke iz Suze i Zmajevca. Kao i obično, i ovoga puta na konjskim zapregama uz pratnju glazbe.
Tradicionalno polijevanje na Uskrsni ponedjeljak još uvijek se prakticira u mnogim mjestima u Karpatskom bazenu, što nije slučajno, jer se radi o jednoj dobroj zabavi u veselom ozračju. Istina je da su možda prvenstveno dečki ti kojima je zadovoljstvo što jednom godišnje imaju slobodne ruke politi djevojke kantom vode ali, može se reći, da se ni djevojke ne žale.
Mladi iz Suze već desetljećima održavaju ovaj običaj i to ne bilo kako. Momci odjeveni u narodnu nošnju, vozeći se na konjskoj zaprezi uz glazbenu pratnju, potraže kućanstva u kojima žive djevojke. I ove godine su kočiju vozili Janoš Fica i Norbert Čička, a mladići su zauzeli mjesta na stražnjem dijelu kola s kantama vode i malo vina kojeg su ponijeli sa sobom. Dio ekipe ove godine bili su i Goran Kurel i njegov sin Filip, koji su svirali harmoniku i zvečku, izvodeći mađarske pjesme.
Ekipu za polijevanje uglavnom su činili članovi Udruge mladih ”Gedeon Ač” i plesači plesne skupine Csárdás.
Prvo su se provozali do susjednog Zmajevca, a zatim su obišli Suzu. Negdje su ih dočekali s pićem, negdje s kolačima i uskršnjim šunkama. Neke djevojke su bile odjevene u narodnu nošnju i dobrovoljno se javile na polijevanje, dok su neke pokušale pobjeći čim su čule zvuk pjesme iz daljine. Momci su obično „molili za ulazak” u dvorišta uz pjesmu „Otvori vrata, dušo moja…”. Dogodilo se i da su slučajno sreli djevojke na ulici, niti njih nisu ostavili suhima.
Većina djevojaka ih rado ugosti, čak i ako iz dugogodišnjeg iskustva znaju da „ritual” – hladne vode iz kante na vratu u rano proljetno jutro – nije baš ugodan osjećaj. U obranu momaka treba reći da je svakom polijevanju uvijek prethodila recitacija, iz koje se vidi da narodna tradicija ima magičnu funkciju: polijevaju djevojke kako „ne bi uvenule”, čuvajući njihovu mladost i plodnost. Polijevanje u Suzi završilo je u mjesnom domu, u Kossuth-kući, gdje je Daniel Pinkert kuhao gulaš u velikom kotlu. Na ručku se okupilo mnoštvo iz sela. Stefan Bonet je, u ime Udruge mladih ”Gedeon Ač”, pozdravio prisutne i zahvalio svima koji su sudjelovali u očuvanju tradicije. Za glazbu i dobro raspoloženje bio je odgovoran Goran Kurel.
Polijevanje je organizirano uz potporu Savjeta za nacionalne manjine i DZMH. Ali, najveći doprinos programu, naravno, i ove godine dale su djevojke.
Prijevod: Izabela Šegota
A cikk az elektronikus média többféleségének és különbözőségének fejlesztéséről szóló Alap által került társfinanszírozásra.
