Već trinaesti put Kulturno-umjetničko društvo Arany János organiziralo je svoj tradicionalni Festival sataraša. Manifestacija je tijekom proteklih više od deset godina postala jedno od omiljenih društvenih događanja u naselju, na koje uz mještane iz godine u godinu dolaze i gosti koji se redovito vraćaju.
Ideja festivala usko je povezana s poviješću Kopačeva. Naselje je stoljećima bilo poznato prvenstveno kao ribarsko selo, no kada su u razdoblju tzv. socijalizma mogućnosti bavljenja ribarstvom postale ograničene, vrtlarstvo je za ovdašnje stanovnike postalo glavni izvor prihoda. Plodno tlo i povoljni uvjeti omogućili su uzgoj paprike i rajčice. Plastenici su s vremenom postali karakterističan dio krajolika Kopačeva, a znatan dio povrća koje se ovdje uzgaja i danas se prodaje na osječkoj tržnici. Od toga je bio potreban još samo jedan korak da paprika, rajčica i luk postanu glavni akteri jednog festivala.
– U Kopačevu se mnogi bave uzgojem paprike i rajčice, a od njih se može skuhati vrlo dobar sataraš. Ideja vezana uz to rodila se prije trinaest godina. I u ime ostalih organizatora mogu reći da se do danas ostvarilo ono što smo tada zamislili. Svake se godine okupimo i pokažemo da je vrlo malo sastojaka dovoljno da se čovjek dobro osjeća i pripremi nešto ukusno – rekla je Timea Varga, jedna od organizatorica manifestacije.
Koliko kotlića, toliko različitih sataraša
Iako se sataraš čini jednostavnim jelom, i ovoga se puta brzo pokazalo da gotovo svaka obitelj i svako naselje imaju vlastiti recept. Netko ga voli s više rajčice, drugi naglasak stavljaju na papriku, a mogu mu se dodati slanina, kobasica, šunka ili čak tikvice. Verzija iz Kopačeva, međutim, ostaje vjerna osnovnim sastojcima. Ocjenjivanje pripremljenih jela stoga je pred žiri postavilo nimalo lak zadatak. Ilonka Ružička, dopredsjednica Kulturno-umjetničkog društva Arany János, također je bila članica žirija, a prema njezinim riječima, osim okusa, uzimali su u obzir i „izgled“ sataraša.
– I ove smo godine imali vrlo težak posao jer kušati toliko sataraša samo po sebi nije jednostavan zadatak. Inače, u Kopačevu i diljem Baranje ne zovemo ga lecsó, nego sataraš. Prvoplasirano jelo dobilo je podršku svih troje članova žirija, i okusom i izgledom pokazalo se najboljim. Međutim, sveukupno gledano, svi su sataraši bili vrlo ukusni. Svatko ga priprema malo drugačije, a običaji se razlikuju čak i od sela do sela. Kod nas su najvažniji paprika, rajčica i luk – rekla je Ilonka Ružička.
Jedna od posebnosti festivala krije se upravo u tome: od istih, svega nekoliko sastojaka, pred ocjenjivački sud gotovo nikada ne stignu dva potpuno jednaka jela.
Neki se već deset godina „vraćaju kući“ u Kopačevo
Festival sataraša u Kopačevu tijekom godina postao je poznat i izvan državnih granica, a ima sudionika koji se već dugi niz godina redovito vraćaju na ovu manifestaciju. Među njima je i László Kanizslai iz Szolnoka, koji je već puno puta stao uz kotlić u Kopačevu.
– Ne dolazim samo na Festival sataraša, nego sam ovdje i na svakim Ribarskim danima u Kopačevu, a naravno, i tijekom godine više puta posjetim svoje prijatelje koji ovdje žive. Kada stignem, osjećam se kao da sam se vratio kući. Uvijek mislimo da imamo dobre izglede, iako dosad još nikada nismo pobijedili. Ali to i nije najvažnije: događaj, druženje i susreti s prijateljima, i, što se dobro osjećamo, prema mojem mišljenju, vrijede više od svega – rekao je.
Ovoga je puta iz Mađarske stigla i ekipa iz Kátolya. Gábor Ivánkovics, načelnik Općine Kátoly, rekao je da se i kod njih sataraš redovito nalazi na stolu, iako se njihova domaća verzija ponešto razlikuje od ove u Kopačevu.
– I kod nas sataraš ima svoju tradiciju. Kada se pojavi sezonsko povrće, moja ga supruga uvijek priprema. Mi obično stavimo malo kobasice, slanine, šunke, pa čak i tikvice. Ja osobno ne kuham sataraš, to prepuštam supruzi – rekao je sa smiješkom načelnik, koji je ovoga puta u Kopačevo stigao s predstavnicima manjinskih zajednica Kátolya. Prisutnost gostiju iz Mađarske također dobro pokazuje da je festival tijekom godina prerastao okvire običnog lokalnog kuharskog natjecanja: postao je mjesto susreta na kojem se, osim gastronomije, učvršćuju i prijateljstva te veze između naselja.
Nema tajnog recepta – ili ga ipak ima?
Prema ocjeni žirija, najbolji sataraš na 13. Festivalu sataraša u Kopačevu pripremio je Elek Šegota iz Kopačeva. Pobjeda, osim toga, nije došla bez prethodnih uspjeha: prošle je godine osvojio drugo mjesto, a prije dvije godine također je odnio prvu nagradu. Prema Elekovim riječima, nema nekog posebnog „tajnog“ sastojka, nego konačni rezultat više ovisi o dobrim namirnicama, omjerima, začinjavanju i, naravno, zajedničkom kušanju tijekom kuhanja.
– Nema neke posebne tajne. Svinjska mast, slanina, luk, paprika i rajčica daju svemu okus. Tijekom kuhanja sjedinimo sastojke, zatim začinimo, a potom zajedno s društvom neprestano kušamo. Mislim da je ovaj put jako dobro uspio, a zasluge za to pripadaju cijeloj ekipi – rekao je pobjednik.
Trinaesti festival ponovno je dokazao da složeni recepti nisu uvijek potrebni. Ponekad je doista dovoljno nekoliko dobrih sastojaka, jedan kotlić, skupina prijatelja i zajednica koja i nakon trinaest godina rado sjeda za isti stol.
Prijevod: Izabela Šegota
A cikk az elektronikus média többféleségének és különbözőségének fejlesztéséről szóló Alap által került társfinanszírozásra.
