Na jedan od najtužnijih dana naše povijesti, na obljetnicu smaknuća trinaest aradskih mučenika, prisjećaju se Mađari, gdje god živjeli. Tako i mi, Mađari u Hrvatskoj, odajemo počast mučenicima, Demokratska zajednica Mađara Hrvatske (DZMH) je u Bilju organizirala središnju komemoraciju.
Nakon polaganja oružja u mjestu Világos, što je značilo kraj borbe za slobodu 1848-49. godine, temeljem presude carskog vojnog suda, 06. listopada 1849. godine u Aradu je pogubljeno trinaest visokih vojnih časnika. Istoga dana ubijen je u Budimpešti i grof Lajos Batthyány, prvi premijer Mađarske. Njihova mučenička smrt postala je simbolom utapanja revolucije i borbe za slobodu u krvi. U studenom 2001. godine, vlada Mađarske proglasila je 06. listopada nacionalnim danom žalosti.
DZMH se svake godine, u dvorištu svoga sjedišta, prisjeti nacionalnih mučenika. Prije sedam godina ovdje su posadili i jedno drvo s ciljem postavljanja jednog živog spomena koji bi kroz duge godine čuvao sjećanje i podsjećao nadolazeće generacije na žrtvu koju su podnijeli mučenici.
I ove godine su se sudionici komemoracije okupili kod toga drveta.
-Svake godine pognemo glave pred aradskim mučenicima, naime one vrijednosti zbog kojih je 13 aradskih mučenika dalo živote, Mađari osjećaju svojima vlastitima -izjavio je za naš list Róbert Jankovics, saborski zastupnik Mađara i predsjednik DZMH, nakon polaganja vijenca. Dodao je, nakon prisjećanja, ponovno moramo gledati u budućnost, jer želimo živjeti i činiti, kako žrtva naših predaka ne bi bila uzaludna.
János Magdó, generalni konzul Mađarske u Osijeku, također je odao počast na komemoraciji i izjavio je za naš list kako je sloboda, za koju su dali živote mučenici, jedna takva krilatica čije značenje razumijemo svi u Hrvatskoj i Mađarskoj, ali i u drugim zemljama Europe ima značenje koje nas sve povezuje.
U okviru kratkoga prigodnog programa, mješoviti zbor Alfalusi i zbor DZMH ogranka Kotlina otpjevali su nekoliko pjesama uz gitarsku pratnju Janoša Bicoa, a od Danijele Gotal okupljeni su mogli čuti recitaciju. Sudionici komemoracije zapalili su 13 svijeća u čast aradskih mučenika, te još jednu za sve heroje koji su svoje živote žrtvovali za slobodu. Nakon toga, položili su vijence kod spomen obilježja.
U Velikom Grđevcu prisjećanje na Dragutina Knezića
Jedan od aradskih mučenika je i Dragutin Knezić, koji se rodio u Velikom Grđevcu u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Oružje je predao kod mjesta Világos, dospio u zatvor u Aradu, gdje su ga zbog izdaje kralja osudili na smrt vješanjem, bio je osmi po redu mučenik pogubljen 06. listopada 1849. godine. Ovo su mu bile posljednje riječi: „Koliko je čudno što je sudac Haynau kršćanin, kao i ja. Samo je vrag mogao ovako pobrkati karte.“
Pred bistom u rodnome selu prisjećanje je održala Zajednica Mađara Daruvar i Zajednica Mađara Pakrac. Na okupljanju je Snježana Sabo, čelnica zajednice iz Daruvara, održala povijesno prisjećanje, potom su položili vijence i zapalili svijeće pred spomenikom.
Prijevod: Izabela Šegota
A cikk az elektronikus média többféleségének és különbözőségének fejlesztéséről szóló Alap által került társfinanszírozásra.
