Razgovor s Kristijanom Palinkašem, voditeljem ureda Foruma mađarskih prosvjetnih djelatnika u Hrvatskoj (FMPDH), o vrednovanju godine.
-Forum uskoro može zatvoriti jednu vrlo uspješnu i programima bogatu godinu. Koliko ste zadovoljni ovogodišnjim rezultatima i aktivnostima?
-Ovu godinu bih mogao usporediti s dva poluvremena jedne nogometne utakmice. Prvo poluvrijeme još je bilo pod utjecajem prethodne dvije godine i proteklo je u znaku ograničavanja uzrokovanih epidemijom, ali tu je drugo poluvrijeme, kada smo ipak malo slobodnije i kao u vrijeme prije pandemije pokušali ostvariti programe, i postići naše ciljeve.
-Vrijeme pandemije jako je utjecalo i na samo obrazovanje, bio je to izazov i za pedagoge i roditelje i djecu, sve je trebalo premjestiti u online sferu. Kako je Forum znao ostvariti svoje programe u tome periodu?
-Dijelom je Forum uspio. Cilj FMPDH je promovirati i razvijati obrazovanje na mađarskom jeziku u Hrvatskoj. Ciljana skupina su nam djeca u vrtiću, učenici i pedagozi. Dakle, kada oni u školi nisu mogli svoje zadatke izvršavati na uobičajen način, tada su naša događanja u potpunosti dospjela u pozadinu. Određene programe uspješno smo proveli u online sferi, odnosno digitalizirajući. Takva su naša natjecanja: književno prepričavanje, pričanje priča, pjevanje narodni pjesama, koje smo ostvarili tako što su pedagozi i roditelji kod kuće snimili produkciju djece, bilo mobitelom, bilo kamerom, te su snimke poslali nama u ured, snimke je ocijenio žiri i na temelju toga smo objavili rezultate.
-U drugom dijelu godine nije više bilo ograničavanja, moglo se slobodno kretati i organizirati programe.
-Ovaj drugi dio godine već ja jako podsjećao na rad prethodnih dvadeset godina. Prošle godine je Forum proslavio dvadeset godina svoga postojanja, ali u skromnim uvjetima. A, početkom ljeta, već smo održali Barkoca tabor u Kopačevu, isto smo na Pokaznom gospodarstvu i centru mladeži prije početka nove školske godine održali obrazovnu konferenciju. I sada smo podijelili svoje pakete za početak školske godine. Nedugo potom održali smo sportski dan u Prosvjetnom centru u Osijeku i jedan, takozvani zeleni dan u Kopačevu, odnosno u Kopačkom ritu. Dakle, to nas je već jako podsjećalo na razdoblje kada nije bilo ograničavanja, kada smo mogli slobodno organizirati, nije bilo ograničavanja broja prisutnih osoba, već smo se u potpunosti mogli posvetiti sadržaju, kako bi djeca iz toga nešto naučila i kako bi se dobro osjećala.
-Prema ovome ne nedostaje programa. Što je to što trenutno predstavlja veliki izazov za Forum?
-Zlokobne dvije godine rezultirale su svojevrsnom paralizom. Kao da smo se prepustili tomu da ne moramo nikuda, kao da je dovoljno sjesti pred računalo, pa i tako možemo komunicirati. To nas stavlja pred veliki izazov, ponovno je trebalo pokrenuti učenike, pedagoge, navesti ih da itekako žele osobno sudjelovanje na programima.
-Kakva je situacija s brojem učenika u obrazovnom sustavu na mađarskom jeziku?
-U školama s obrazovnim sustavom na mađarskom jeziku broj učenika se ne mijenja značajnije. Dakle, nema smanjenja broja, nažalost nema niti nekog značajnijeg pomaka; ako u jednoj školi ima manje učenika, u drugoj se malo poveća broj, tako da, unatoč svim poteškoćama, možemo održati jedan određeni nivo, nema razloga za prigovore.
-Forum je jedan od najvažnijih zaštitnika mađarskog obrazovanja. Kako biste vi formulirali, zašto odabrati mađarsku školu?
-Zbog toga da opstanemo. Jer, ako očekujemo od ulice, da nam dijete tamo nauči mađarski, tada ne možemo očekivati dobre rezultate. Mislim, da očuvanjem mađarskog materinjeg jezika svako dijete prije ili kasnije postigne prednost u životu. A, sada je prilika živjeti s ovim mogućnostima. Kasnije, u odrasloj dobi dolazi formiranje obitelji, karijera, malo njih može posvetiti vrijeme tomu da nauče jedan novi jezik. U okviru jedne obrazovne institucije to se postiže puno lakše, nego u kasnijoj životnoj dobi, i kada bi se ukazala potreba, tada bi shvatio kakav je to propust bio kojega je već nemoguće ili jako teško nadoknaditi.
Prijevod: Izabela Šegota
