Obnovljena i svečano otvorena reformirana crkva u Velikoj Pisanici

6

U sklopu svečanog bogoslužja i prisnog zajedničkog događaja svečano je otvorena obnovljena reformirana crkva u Velikoj Pisanici, koja nije samo obnovljena građevina, nego i važan simbol višestoljetne prisutnosti Mađara u zapadnoj Slavoniji; obnovu su, na posredovanje DZMH, financijski podržale vlade Hrvatske i Mađarske.

Na pragu došašća, u pripremi za Božić, među obroncima Bilogore skriveno naselje nije prožimala samo tišina iščekivanja blagdana, nego i neka dublja, rijetko doživljena zajednička radost. U sklopu svečanog bogoslužja posvećena je obnovljena reformirana crkva u Velikoj Pisanici, zgrada izgrađena 1903. godine, koja se nalazi pod zaštitom spomenika kulture i koja već više od stotinu godina ne znači samo zidove, nego i identitet, vjeru i opstojnost zajednice Mađara u zapadnoj Slavoniji. Nije slučajno da se Velika Pisanica često naziva i „selom tri crkve“. To je mjesto u kojem katolici, pravoslavci i reformirani žive jedni uz druge, ne kao statistički podatak, nego u stvarnosti svakodnevnog života. Obnovljena reformirana crkva sada je ponovno dostojan dio tog zajedničkog duhovnog prostora.

Bogoslužje zahvale u obnovljenoj crkvi u subotu je organizirala Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj. Na događaju nisu sudjelovali samo reformirani vjernici: u klupama su sjedili i predstavnici drugih vjeroispovijesti, mještani te gosti iz Mađarske. Fredi Pali, načelnik Općine Velika Pisanica, u svom govoru nije skrivao emocije. Naglasio je da je obnova crkve „najveća radost i dar“, osobito uoči Božića. Zahvalio je vladama Hrvatske i Mađarske te saborskom zastupniku Mađara, Róbertu Jankovicsu, istaknuvši da „ovdje ne slavimo samo jedan projekt, nego i to što smo ponovno dobili svoj ponos“.

Uporište i simbol trajnosti zajednice u mađarskoj dijaspori

Obnovu crkve zajednički su financirale vlade Hrvatske i Mađarske. Ugovor o obnovi potpisan je u lipnju 2023. godine u svečanim okolnostima. Lőrinc Nacsa, državni tajnik Mađarske zadužen za nacionalnu politiku, na svečanosti je izjavio: „Ova crkva je jedno uporište i simbol trajnosti zajednice u mađarskoj dijaspori.“ Prisjetio se da je stanje zgrade ranije bilo iznimno loše, da je krov prokišnjavao i da je konstrukcija bila ugrožena, no unatoč tome zajednica i vjernici imali su snage vjerovati da ju je vrijedno spasiti. Istaknuo je da, ako se na takve bastione obraća pozornost i ako se zajednica jača i u vjeri, tada su i izgledi za opstanak veći.

„Kroz krov smo vidjeli nebo“

Róbert Jankovics, saborski zastupnik Mađara, prizvao je dramatičnu sliku: prije nekoliko godina, prilikom jednog posjeta, kroz zjapeću rupu na tavanu crkve doslovno se moglo vidjeti nebo. Zbog prokišnjavanja postojala je i opasnost da se dio zgrade uruši. „Danas stojimo na kraju trogodišnjeg puta“ – rekao je, naglasivši da se projekt ovakvih razmjera ne bi mogao ostvariti uz potporu samo jedne države. Zahvalio je objema vladama, kao i lokalnoj zajednici na strpljenju, te istaknuo da u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji živi tek nešto više od šest stotina Mađara, zbog čega je svaka ovakva investicija tračak nade za zajednicu u dijaspori i protuteža snažnom pritisku asimilacije.

„Ovo je dan koji je Gospodin stvorio“

Na bogoslužju je biskup Peter Szenn obnovu crkve protumačio kao Božji dar. Istaknuo je da brojni vide samo konačni rezultat – svijetle zidove i pročišćen unutarnji prostor – ali da se iza toga krije puno rada, predanosti i vjere. Pohvalio je savjestan rad majstora, političku i crkvenu suradnju, kao i posredničku ulogu zahvaljujući kojoj su u Hrvatskoj na vidiku i nove obnove crkava – kako za reformirane, tako i za katoličke zajednice.

Tri crkve, tri vjeroispovijesti – jedna zajednica

Svečanosti su nazočili i Vjekoslav Huzjak, biskup Bjelovarsko-križevačke biskupije, Milomir Gvojić, pravoslavni paroh, te Predrag Gazibar, predstavnik evangeličke zajednice. Njihova prisutnost nije bila protokolarna gesta, nego dokaz da vjerska raznolikost u Velikoj Pisanici znači stvarni suživot. U ime Vlade Republike Hrvatske događaju je prisustvovao Šime Jerčić, ravnatelj Ureda Komisije za odnose s vjerskim zajednicama, istaknuvši da je crkva desetljećima primala ne samo reformirane vjernike, nego i pripadnike drugih vjeroispovijesti, zbog čega je osobito važno da sada, obnovljena, može nastaviti svoju službu. Jedan od najsnažnijih trenutaka govora načelnika Fredija Palija bio je kada je podsjetio da su i pri izgradnji crkve 1903. godine zajedno radili pripadnici više vjeroispovijesti i naroda. Više od sto godina kasnije, isti se duh ponovno vratio.

Knjiga, sjećanje, žive veze

U sklopu svečanosti predstavljena je knjiga Karolja Labadija, Reformirani vjernici u Velikoj Pisanici, koja obrađuje povijest zajednice Mađara u Bilogori i reformirane zajednice. Iz Debrecena je stigao i poseban dar: Mária Czeglédy, unuka nekadašnjeg reformiranog župnika, darovala je crkvi kalež i pladanj za dijeljenje kruha – kao živu poveznicu između prošlosti i sadašnjosti. Na svečanom otvorenju crkve, među ostalima, bili su prisutni i dr. Csaba Demcsák, veleposlanik Mađarske u Zagrebu, János Magdó, generalni konzul Mađarske u Osijeku, dr. Zoltán Császár, konzul Mađarske u Osijeku, te Tanja Novotni Golubić, zamjenica župana Bjelovarsko-bilogorske županije.

Reformirana crkva u Velikoj Pisanici danas više nije samo spašeni spomenik kulture, nego i dokaz da i mala zajednica može sačuvati sebe ako ima vjeru, zajedništvo i vanjsku potporu.

Prijevod: Izabela Šegota

A cikk az elektronikus média többféleségének és különbözőségének fejlesztéséről szóló Alap által került társfinanszírozásra.