Ferenc Kölcsey je prije 199 godina, 22. siječnja 1823. godine, završio mađarsku nacionalnu molitvu, rukopis mađarske nacionalne himne. U znak sjećanja na to, na taj zimski dan obilježava se Dan mađarske kulture. Demokratska zajednica Mađara u Hrvatskoj je u suradnji sa Zakladom za Mađare izvan granica, sa sjedištem u Pečuhu i Kulturnom udrugom Pečuh-Baranja održala središnju svečanost u Domu Mađara u Kopačevu.
Prema izvorima koje posjedujemo, Ferenc Kölcsey završio je rukopis mađarske nacionalne himne 22. siječnja 1823. U čast tome, na taj dan, od 1989. godine, obilježava se Dan mađarske kulture. Ovo obilježavanje je usmjereno na kulturnu tradiciju, korijene, zajedništvo i nacionalni identitet Mađara.
Taj značajan dan za Mađare DZMH je dosad slavila na razne načine: većinom vlastitim kulturnim društvima, folklornim skupinama i zajedno s učenicima mađarskih osnovnih škola pri čemu se pridružila običaju recitiranja pjesama na nivou Karpatskog bazena.
I ovogodišnja proslava je bila drugačija od prethodnih. Održana je u sjedištu DZMH ogranka Kopačevo, gdje je Dan mađarske kulture obilježen u suradnji sa Zakladom za Mađare izvan granica sa sjedištem u Pečuhu i Kulturnom udrugom Pečuh-Baranja.
Svečanost su svojom nazočnošću, između ostalih, uveličali dr. Csaba Demcsák (Čaba Demčak), veleposlanik Mađarske u Zagrebu, Judit Pirityiné Szabó (Judit Pirićine Sabo), voditeljica odjela Državnog tajništva za nacionalnu politiku Mađarske i János Fuzik, generalni konzul Mađarske u Osijeku.
Okupljene je pozdravio Róbert Jankovics, predsjednik DZMH i saborski zastupnik Mađara u Hrvatskoj.
Róbert Jankovics: „Naši preci ostavili su nam bogato naslijeđe, s kojim moramo znati dobro gospodariti“
Povodom 199. godišnjice nastanka mađarske himne rekao je kako su Kölcsey i njegovi suvremenici mađarski jezik držali najvećim sredstvom jačanja mađarskog identiteta, i da su prepoznali činjenicu kako mađarska kultura ne bi postojala bez mađarskog jezika.
-Mi, Mađari možemo biti ponosni na tradiciju dužu od tisuću godina, imamo u što „zagrabiti”. Naime naši preci ostavili su nam bogato naslijeđe, s kojim moramo znati dobro gospodariti u cilju našega opstanka – naglasio je u svome govoru saborski zastupnik.
Dodao je, kako je danas, kada u Europi već stavljaju upitnik na pravo postojanja nacionalne države, važno da nam naše srce bude na mjestu i dalje ponesemo „plamen“ onako kako su to činili i naši preci. Imajući to u vidu, DZMH će i u budućnosti svoje ciljeve ispunjavati u interesu mađarske zajednice – naglasio je Jankovics.
Béla Bokor: „Kultura pomaže naše jedinstvo“
Nakon Róberta Jankovicsa, dr. Béla Bokor, predsjednik Zaklade za Mađare izvan granica, govorio je o tridesetogodišnjoj prošlosti Zaklade i o detaljima jubilarnih događanja. Rekao je kako je 1992. godine, kada su osnovali Zakladu, već postojala čvrsta kulturna povezanost s Baranjom i između ostalog kako su već tada organizirane autobusne posjete kazališnim predstavama u Pečuhu. Prisjetio se i kako je nakon izbijanja Domovinskog rata, članovima Zaklade na prvom mjestu bilo pomaganje i zbrinjavanje unesrećenih.
-Ako želimo da nas jedinstvo prati kroz život, tada se stvarno moramo udružiti. Naša nacionalna kultura je kultura svakoga Mađara, to je naše zajedničko vlasništvo koje nam se ne može oduzeti – rekao je Béla Bokor, dodajući kako kultura pomaže našem zajedništvu i s čijom opstojnošću u budućnost možemo gledati s nadom.
U svezi niza programa povodom jubilarne godišnjice dodao je kako se za ovu godinu pripremaju s trideset istaknutih programa: ljetnim kampovima, festivalom Mađara izvan granica i još brojnim drugim događanjima.
Zaklada za Mađare izvan granica podijelila je priznanja Žužani Ognjenović Keteš, Janošu Andočiju i Kristini Šipoš
Na svečanosti su podijeljena priznanja umjetnicima i pedagozima koji su puno činili u interesu mađarske zajednice i njenog duhovnog razvoja, koji su se ustrajno, odano i spremno borili za mađarsku kulturu.
Priznanja su, osim iz mađarske Baranje, dobile i osobe iz hrvatske Baranje. To su Žužana Ognjenović Keteš, za svoj više desetljeća dugi vrhunski i savjesni rad na umjetničkom i kulturnom planu, Kristina Šipoš, za svoj doprinos radu folklorne skupine Kisasszonyok és Legények (Kišasonjok eš legenjek) iz Batine, te Janoš Andoči, ravnatelj Prosvjetno-kulturnog centra Mađara u Osijeku za svoj izniman i požrtvovan pedagoški i kulturni rad unutar zajednice Mađara.
U kulturnom dijelu programa sudjelovlali su plesači folklorne skupine Kulturno-umjetničkog društva Petőfi Sándor iz Laslova svojom plesnom izvedbom u paru (páros szólótánc), Monika Molnar iz Kopačeva svojom recitacijom, Anamarija Tot iz Dalj planine svojom pjesmom, pjevačka skupina Szivárvány iz Novog Bezdana, opusom narodnih pjesama, a osim toga, okupljeni su mogli pogledati i izložbu sekcije Hunyor Foltvarró, Kulturnog centra iz Pečuha – koji su, također dobili odlikovanje.
Dan mađarske kulture u Belom Manastiru i Vukovaru
U znaku Dana mađarske kulture, mađarske udruge su organizirale programe u ograničenim uvjetima. U Belom Manastiru je Mađarska katolička žena – Baranja otvorila jednu izložbu u sjedištu udruge. Izložbu su činile fotografije koje su prikazivale raznolikost mađarske narodne nošnje. Kratko predavanje o povijesti himne održala je Dijana Palinkaš, a o nacionalnoj molitvi Andreja Kovačević.
Udruga Mađara grada Vukovara je, također na ovaj datum (22. siječnja) obilježila Dan mađarske kulture zajedno s Danom svetoga Vinka. Od predsjednice, Rozalije Jakumetović, doznali smo kako su za vincešku pripremili predavanje o povijesti književnosti, čija tema je, naravno bio Ferenc Kölcsey, a svečanost programa upotpunio je tamošnji zbor otpjevavši nekoliko narodnih pjesama.
Prijevod: Izabela Šegota
A cikk az elektronikus média többféleségének és különbözőségének fejlesztéséről szóló Alap által került társfinanszírozásra.
