Kezdőlap Hírek Vijesti na hrvatskom Trideset pet godina od vukovarske tragedije

Trideset pet godina od vukovarske tragedije

10

U organizaciji Udruge Mađara grada Vukovara, 16. studenoga na Memorijalnom groblju u Vukovaru, a potom i na stratištu Ovčara, održana je komemoracija u spomen na mađarske žrtve Domovinskog rata, koji je započeo 1991. godine. Na komemoraciji, tijekom koje su položeni vijenci, predstavnici zajednice Mađara u Hrvatskoj, političari, diplomati i članovi civilnih organizacija odali su počast onima koji su izgubili živote u obrani grada i pokoljima koji su uslijedili. Ovogodišnjoj komemoraciji posebno značenje daje činjenica da su nedavno objavljeni knjiga i dokumentarni film koji svjedoče o vukovarskoj tragediji kroz osobnu priču Rozalije Jakumetović.

U neovisnoj Hrvatskoj studeni je mjesec sjećanja, kada se odaje počast žrtvama i herojima Domovinskog rata, koji je započeo 1991. godine. Ime Vukovara zauzima posebno mjesto u hrvatskom nacionalnom sjećanju, ali i u sjećanjima dijela ovdašnje zajednice Mađara. Višemjesečna opsada grada na Dunavu bila je jedan od najtragičnijih događaja rata. Branitelji grada dugo su odolijevali nadmoćnijem neprijatelju, no Vukovar je na kraju pao, a nakon opsade uslijedila su velika razaranja i smrt brojnih nedužnih ljudi.

Tragedija je teško pogodila i lokalnu zajednicu Mađara. Prema podacima, život je izgubilo više od pedeset stanovnika mađarske nacionalnosti. Neki od njih borili su se u obrani grada, dok su drugi ubijeni nakon završetka borbi. Njima u čast Demokratska zajednica Mađara Hrvatske (DZMH) i Udruga Mađara grada Vukovara svake godine 16. studenoga organiziraju komemoraciju.

Prva postaja ovogodišnje komemoracije bilo je Memorijalno groblje u Vukovaru, gdje su se sudionici okupili ispred spomenika. Prisutni su položili vijence i cvijeće, a potom minutom šutnje odali počast onima koji su položili svoje živote u obrani svojih domova i rodnoga kraja.

Róbert Jankovics, predsjednik DZMH i saborski zastupnik Mađara, u izjavi za naš list prisjetio se rata iz 1991. godine kao jednog od najtužnijih razdoblja u povijesti zajednice. Kako je rekao, Mađari istočne Slavonije od samog su početka Hrvatsku smatrali svojim domom i domovinom, zbog čega su sudjelovanje u njezinoj obrani smatrali prirodnim. Međutim, za to su platili visoku cijenu, osobito u mjestima s mađarskim stanovništvom, poput Laslova, Dalj Planine i Vukovara.

Istaknuo je kako vukovarska zajednica Mađara oplakuje najmanje 55 poginulih, čiji nadgrobni spomenici podsjećaju na tragediju iz studenoga 1991. godine. Naglasio je kako je najmanje što današnji naraštaj može učiniti to da njegovi pripadnici, čak i iz udaljenijih mjesta, dođu i zajedno s lokalnom zajednicom Mađara odaju počast žrtvama. Dodao je kako bi, da se tragedija nije dogodila, zajednica Mađara u Vukovaru danas mogla biti znatno snažnija. Istodobno je istaknuo da su tijekom proteklih dvadeset godina, zahvaljujući zajedničkom radu Udruge Mađara grada Vukovara i DZMH, ostvareni značajni rezultati.

Nakon polaganja vijenaca sudionici komemoracije uputili su se na stratište Ovčara, gdje su odali počast žrtvama masovnog ubojstva počinjenog 20. studenoga 1991. godine. Među ranjenicima i civilima odvedenima iz vukovarske bolnice na tom je mjestu ubijeno 197 osoba. Među žrtvama bile su i tri osobe mađarske nacionalnosti.

Na spomen-području uređenom na prostoru nekadašnjeg poljoprivrednog dobra sudionici su položili vijence. Tragičnih događaja prisjetila se predsjednica Udruge Mađara grada Vukovara Rozalija Jakumetović, koja je na temelju osobnih sjećanja govorila o danima kada je zapečaćena sudbina ranjenika i civila odvedenih iz bolnice.

U izjavi za naš list prisjetila se kako je prije 35 godina u Vukovaru vladalo slično hladno i tmurno vrijeme. Ispričala je kako je dugo mislila da će možda jednoga dana uspjeti zaboraviti proživljene strahote, no sjećanja joj se vraćaju i danas. Iako je s vremenom naučila živjeti s boli, ožiljci koji su ostali na mjestu rana ne nestaju. Posebno su joj se duboko urezali u sjećanje posljednji dani opsade, pad grada te sudbina njezinih kolega odvedenih iz bolnice. Govorila je i o djeci čije su živote odnijele granate. Kako je rekla, to su sjećanja koja se nikada ne mogu izbrisati.

Važnost očuvanja osobnih svjedočanstava u posljednje je vrijeme dobila i opipljiv oblik. U izdanju DZMH objavljena je knjiga Viktórije Bódi pod naslovom „Rane vremena – osobna priča Rozalije Jakumetović“, koja zajedno s dokumentarnim filmom obrađuje događaje u Vukovaru.

Knjiga i film ne podsjećaju samo na povijesne događaje nego prikazuju rat kroz osobnu sudbinu žene koja je i sama proživjela njegove strahote, a danas djeluje kao predsjednica male lokalne zajednice Mađara.

Osim vijenaca i cvijeća, iznesene osobne priče i knjiga koja ih čuva također podsjećaju na to da prošlost ne možemo promijeniti, ali naša je dužnost sačuvati i prenijeti sve što se dogodilo kako sjećanje na žrtve ne bi palo u zaborav.

Komemoraciji u Vukovaru nazočili su, među ostalima, dr. György Rágyanszki, zamjenik državnog tajnika zadužen za pitanja nacionalnih manjina iz Budimpešte, dr. Klára Galli-Baronfeind, privremena otpravnica poslova Veleposlanstva Mađarske u Zagrebu, pukovnik László Szendrői, vojni, obrambeni i zrakoplovni ataše, Tibor Varga, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, János Magdó, generalni konzul Mađarske u Osijeku, Filip Sušac, zamjenik gradonačelnika Vukovara, te Davor Adžić, koji je nazočio u ime župana Vukovarsko-srijemske županije.

Prijevod: Izabela Šegota

A cikk az elektronikus média többféleségének és különbözőségének fejlesztéséről szóló Alap által került társfinanszírozásra.

Hirdetés