Četiri knjige, koje je nedavno objavila DZMH, predstavljene su u novom kulturnom centru „U Lisztovoj“ u Belom Manastiru. Jedan od ciljeva programa bio je pokazati da mala mađarska zajednica u Hrvatskoj ima pripadnike koji njeguju i književnost, manje spektakularno, ali utoliko važnije obilježje nacionalnog identiteta i nacionalne svijesti.
Ekipa tjednika Új Magyar Képes Újság ne bavi se samo novinarstvom, već uređivanjem i izdavanjem nekoliko svezaka godišnje pridonosi mađarskom književnom krugu u Hrvatskoj. U protekla više od dva desetljeća DZMH i nakladnička kuća HunCro, koja u međuvremenu prestaje postojati, uspjeli su objaviti niz knjiga koje obrađuju i prikazuju prošlost, etnografske i jezične tradicije, anegdote i duhovne vrijednosti mađarskih drevnih sela. U manjem obimu ima i djela koja se bave poviješću književnosti i udruga ili pak predstavljaju podžanr beletristike -dva od četiri prošlotjedna predstavljanja također pripadaju potonjoj kategoriji. Što se tiče svezaka, čije su karakteristike te što sadrže djela različitih autora, koji su za zbirku odabrani prema određenim kriterijima, one su prije dvije godine već imale doista sjajnu i vrlo uspješnu publikaciju – novinarski svezak.
Predstavljanje knjige otvorio je Igor Tatai, član naše redakcije, jednom od svojih najnovijih pjesama pod nazivom Drágaszög. Književni talent našeg kolege je neupitan, jer osim pisanja članaka, stvara i na polju poezije i proze. U razgovoru s njim o svom identitetu novinara i pisca rekao je:
„Oba usmjerenja mogu se raditi paralelno, baš kao što pjesnik može biti poljoprivrednik, političar ili poduzetnik, bilo što. Pisanje članaka i pjesama slični su po tome što oboje uključuju aktivnosti pisanja perom (pritiskanja tipki), ali su istovremeno i prilično udaljeni jedno od drugoga. Pisanje članaka i reportaža mora biti u skladu s pravilima novinarstva, a u pisanju pjesama uvijek uživam u kreativnoj slobodi. Pisati pjesmu o bilo čemu, u bilo kojoj formi, bez ograničenja…“
U prepunom Mađarskom kulturnom centru, goste je najprije pozdravio Róbert Jankovics, saborski zastupnik Mađara, predsjednik DZMH, a zatim se razgovaralo o knjigama koje će biti predstavljene.
Judit P. Abri: Macskaringó Kecskeringő
Prema kronološkom slijedu objavljivanja, prva knjiga bila je pod nazivom Macskaringó Kecskeringő. Zadržati pozornost i interes djece u današnje vrijeme gotovo je nemoguća misija. Ali, postoji netko u mađarskoj zajednici tko se nije bojao uzeti pero i obratiti se djeci. Judit P. Abri mnogi poznaju prvenstveno kao slikaricu, no izniman umjetnički talent iskazuje i u izradi nakita, poeziji i književnom prevođenju. Majstorske ilustracije knjige također su djela umjetnice, a na predstavljanju je otkrila da je nastavak već završen. Detalje iz knjige pročitala je Emma Đurić.
Svijet Mađara u Hrvatskoj (2000.-2020.)
Jedan od ponosa naše redakcije je svezak reportaža koje svjedoče o rezultatima 20-godišnjeg novinarskog rada.
U tjedniku Új Magyar Képes Újság izvještavamo o kulturnim i događajima iz javnog života Mađara u Hrvatskoj, redovito se bavimo problemima mađarskog stanovništva koje se pretežno bavi poljoprivredom, teškoćama naših poduzetnika, njihovim uspjesima, te drugim aspektima mađarskog postojanja u Hrvatskoj. Na taj smo način svojim reportažama obilježili poznate i manje poznate, ali po nečemu jedinstvene i neponovljive likove Mađara u Hrvatskoj. Tko je najstariji turistički vodič u Dubrovniku, tko je zubar Mađar iz Osijeka, za koga možemo reći da je majstor za trsku, kakav je život na ničijoj zemlji i mnoge druge priče možemo pronaći uz pomoć knjige reportaža. Tünde Micheli, glavna urednica tjednika Új Magyar Képes Újság, rekla je nekoliko riječi o djelu.
DZMH 30
O nastanku knjige iz podnaslova, govorio je autor djela Arpad Pasa, počasni predsjednik DZMH. Kao pokušaj žanrovskog određenja, rečeno je sljedeće: „Ispisivanje povijesti naše udruge za zaštitu i zastupanje interesa, posebice prije njezina osnutka i u deset godina nakon toga, prikaz događaja, procesa i trenutaka koji su se odvijali u „herojsko doba“, zatim u, za nas posebno teškom razdoblju između 2005. i 2010. godine, djelomično mi je bilo moguće čitatelju prenijeti našu tipičnu „borbu na život i smrt“ od pola desetljeća. Memoari, kao što i sam naziv kaže, nastaju na temelju sjećanja autora, pa mogu sadržavati i subjektivne elemente. Srećom, nisam se morao oslanjati samo na svoja sjećanja vezana uz navedena razdoblja, već su mi privatna i službena pisma, obavijesti, novinski članci i sl., također na raspolaganju. U poglavljima koja se odnose na razdoblje(a) nakon 2010. uloga prisjećanja nije značajna, budući da se događaji i karakteristike posljednjih 12 godina mogu lako obraditi i prezentirati, tako reći, zbog vremenske blizine.“
Rat i mir u Baranji
Naša najnovija publikacija, knjiga Žužane Reppmann Dekany, Rat i mir u Baranji, sadrži ratne zapise iz dnevnika i autobiografski nadahnute priče. Arpad Pasa je u svojoj recenziji djela naveo sljedeće: „Da Žužana Reppmann Dekany ima spisateljski talent, otkrilo se prije nekoliko desetljeća, kada su se neki detalji njezinog ratnog dnevnika mogli pročitati u časopisu Horvátországi Magyarság. Ni sada objavljena knjiga ne sadrži cjeloviti tekst dnevnika, ali – koristeći se autoričinim riječima – sadrži sve strahove, boli i poniženja onih koji su ostali kod kuće.” Na predstavljanju je i sama autorica rekla nekoliko riječi o djelu i o njenom odnosu prema pisanju.
Predstavljanje je svojom prisutnošću uveličao i János Magdó, generalni konzul Mađarske u Osijeku.
Prijevod: Izabela Šegota
A cikk az elektronikus média többféleségének és különbözőségének fejlesztéséről szóló Alap által került társfinanszírozásra.
